Volapük
Volapük (ISO 639-3: vol; volaˈpyk, ili ˈvɒləpʊk u engleskom jeziku ) (vo. Volapük) je umjetni jezik kojeg, kao materinskim jezikom, govori 20-30 ljudi. Jezik je izmislio Johann Martin Schleyer 1880. godine, a radio je na njemu od 1879. godine, a i poznato je da se taj jezik uglavnom koristi u Europi, no države govorenja jezika nisu poznate. Koristi se latinica, dok abeceda volapüka ima 27 slova, s njemačkim slovima ä i ö, bez slova q, r i w. Primjer Očenaša na volapečkome je:
O Fat obas, kel binolin süls, paisaludomöz nem ola! Kömomöd monargän ola! Jenomöz vil olik, äs in sül, i su tal. Bodi obsik vädeliki givolös obes adelo. E pardolös obes debis obsik, äs id obs aipardobs debeles obas. E no obis nindukolös in tentadi, sod aidalivolös obis de bad.
Godine 1879. njemački redovnik, Johann Martin Schleyer objavio je svoj projekt novog jezika za upotrebu u cijelom svijetu, kako reče: po savjetu Boga. Ideja je postala popularna, i novi jezik volapük stiče više od stotinjak tisuća pristalica u Europi i Americi. Već 1889. postojalo je 316 udžbenika na 25 jezika, 283 kluba, i 25 novina i časopisa na tom jeziku.
Nasuprot tom velikom ranom uspjehu, poslije desetak godina pokret se raspada zbog borbe za prevlast u pokretu, kao i zbog raznih reformskih pokušaja. Većina pristalica ideje o Međunarodnom jeziku prelazi u tabor osnivača esperantskog pokreta (počevši od 1887. godine), i danas samo nekoliko desetina pretežno starih aktivista poznaje ili govori ovaj jezik. Godine 1931. Arie de Jong izvršio je reformu volapüka, koju prihvaćaju skoro svi dotadašnji volapükisti.
Najznačajnije kolekcije građe o volapiku, danas se nalaze u Muzeju esperanta u Beču, la American Philosophical Society (hr. Američkom filozofskom društvu) Filadelfija, Pensilvanija, i Centre de documentation et d'étude sur la langue internationale u Sho de Fond u Švicarskoj.
O Fat obas, kel binolin süls, paisaludomöz nem ola! Kömomöd monargän ola! Jenomöz vil olik, äs in sül, i su tal. Bodi obsik vädeliki givolös obes adelo. E pardolös obes debis obsik, äs id obs aipardobs debeles obas. E no obis nindukolös in tentadi, sod aidalivolös obis de bad.
Godine 1879. njemački redovnik, Johann Martin Schleyer objavio je svoj projekt novog jezika za upotrebu u cijelom svijetu, kako reče: po savjetu Boga. Ideja je postala popularna, i novi jezik volapük stiče više od stotinjak tisuća pristalica u Europi i Americi. Već 1889. postojalo je 316 udžbenika na 25 jezika, 283 kluba, i 25 novina i časopisa na tom jeziku.
Nasuprot tom velikom ranom uspjehu, poslije desetak godina pokret se raspada zbog borbe za prevlast u pokretu, kao i zbog raznih reformskih pokušaja. Većina pristalica ideje o Međunarodnom jeziku prelazi u tabor osnivača esperantskog pokreta (počevši od 1887. godine), i danas samo nekoliko desetina pretežno starih aktivista poznaje ili govori ovaj jezik. Godine 1931. Arie de Jong izvršio je reformu volapüka, koju prihvaćaju skoro svi dotadašnji volapükisti.
Najznačajnije kolekcije građe o volapiku, danas se nalaze u Muzeju esperanta u Beču, la American Philosophical Society (hr. Američkom filozofskom društvu) Filadelfija, Pensilvanija, i Centre de documentation et d'étude sur la langue internationale u Sho de Fond u Švicarskoj.