Nizozemski jezik
Nizozemski jezik (ISO 639-3: nld; Nederlandse taal) (izvorno: duits der nederen landen, odnosno de duitse taal der nederen landen/njemački jezik niskih zemalja, također: Nederduits/ donjonjemački jezik), pogrešno zvan i holandski, prema nizozemskoj regiji Holandiji, iz čijih se narječja nizozemski književni jezik (donjonjemački standardni jezik) prvenstveno razvio, ubraja se kao i njemački jezik u germansku granu indoeuropskih jezika. Nizozemski jezik se većinom koristi u Nizozemskoj, Belgiji te nekim bivšim i sadašnjim nizozemskim kolonijama. Varijanta nizozemskog koja se koristi u Belgiji ponekad se naziva flamanskim jezikom. Zbog postojanja različitih standardnih varijanata nizozemski jezik se u sociolingvistici klasificira kao policentrični standardni jezik.
Nizozemski je službeni jezik u sljedećim zemljama Nizozemska 16.400.000 (2007 CBS); Arubi 5.290; Belgija 4.620.000 (1990 WA); Nizozemski Antili 4.000; i Surinamu 200.000 (1997 C. DeKleine). Govori se i u Francuskoj 80.000 i u brazilskoj državi Paraná (broj govornika nepoznat).
Nizozemski jezik je jedan od zapadnogermanskih jezika. Nastao je iz donjofranačkog (jedne od grana donjonjemačkog) i drugih narječja donjonjemačkoga jezika, te se dalje razvijao u "nižim zemljama Franačke" – sjeverozapadno od Benrathske linije. Znanost o indogermanskim jezicima/Germanistika smješta nizozemski jezik kao zapadnu granu donjonjemačkih jezika uz bok donjosaskog jezika i istočnodonjonjemačke grane njemačkog jezika. Govornici donjonjemačkih (sjevernonjemačkih) narječja i oni koji ih razumiju, u pravilu su sposobni (većim dijelom) razumjeti i nizozemski. Nizozemski se jezik stoga s pravom može opisati kao strani jezik kojeg germanofoni najlakše mogu naučiti. Zbog, u usporedbi s nizozemskim, složenije njemačke gramatike, ova izjava doduše ne vrijedi i za govornike nizozemskog jezika koji nauče njemački.
Prvobitno se, a i danas pretežno, nizozemski govori u Nizozemskoj, flamanskom dijelu Belgije, u Bruxellesu, kao i u pograničnim regijama Francuske i Njemačke. Na jezičnoj granici prema njemačkome narječja nizozemskog odnosno donjofranačkog neprimjetno prelaze u zapadnosrednjonjemačka narječja, koja su također franačkog podrijetla.
Nizozemski se zasniva na donjonjemačkome književnom jeziku 17. stoljeća, koji je postupno bio obogaćivan izrazima iz narječja pokrajinā Brabant i Holandije. Starija inačica bio je prekoregionalni jezik Hanze, koji je napose bio u uporabi u Antwerpenu, Bruggeu a nedugo potom i u Holandiji, gdje se proširio kao jezik trgovine i učenosti. Posuđenice dolaze iz francuskog te u novije vrijeme pretežno engleskog jezika. Što se rječnika tiče, nizozemski je u znatno većoj mjeri od suvremenog njemačkog očuvao staronjemačke riječi. Daljnji jezični razvitak i novi oblici današnjeg njemačkog jezika nikada nisu uspjeli ući u nizozemski jezik, pa tako u (književnome) njemačkom već nestali pojmovi nastavljaju živjeti u nizozemskome (npr. Oorlog, lenen, kiezen, verbazen). Za razliku od književnog njemačkog, riječi su glasovno nepromijenjene = "platt" (= ravne), dakle nisu sudjelovale u promjeni suglasnika u njem. knjiž. jeziku.
Nizozemski je službeni jezik u sljedećim zemljama Nizozemska 16.400.000 (2007 CBS); Arubi 5.290; Belgija 4.620.000 (1990 WA); Nizozemski Antili 4.000; i Surinamu 200.000 (1997 C. DeKleine). Govori se i u Francuskoj 80.000 i u brazilskoj državi Paraná (broj govornika nepoznat).
Nizozemski jezik je jedan od zapadnogermanskih jezika. Nastao je iz donjofranačkog (jedne od grana donjonjemačkog) i drugih narječja donjonjemačkoga jezika, te se dalje razvijao u "nižim zemljama Franačke" – sjeverozapadno od Benrathske linije. Znanost o indogermanskim jezicima/Germanistika smješta nizozemski jezik kao zapadnu granu donjonjemačkih jezika uz bok donjosaskog jezika i istočnodonjonjemačke grane njemačkog jezika. Govornici donjonjemačkih (sjevernonjemačkih) narječja i oni koji ih razumiju, u pravilu su sposobni (većim dijelom) razumjeti i nizozemski. Nizozemski se jezik stoga s pravom može opisati kao strani jezik kojeg germanofoni najlakše mogu naučiti. Zbog, u usporedbi s nizozemskim, složenije njemačke gramatike, ova izjava doduše ne vrijedi i za govornike nizozemskog jezika koji nauče njemački.
Prvobitno se, a i danas pretežno, nizozemski govori u Nizozemskoj, flamanskom dijelu Belgije, u Bruxellesu, kao i u pograničnim regijama Francuske i Njemačke. Na jezičnoj granici prema njemačkome narječja nizozemskog odnosno donjofranačkog neprimjetno prelaze u zapadnosrednjonjemačka narječja, koja su također franačkog podrijetla.
Nizozemski se zasniva na donjonjemačkome književnom jeziku 17. stoljeća, koji je postupno bio obogaćivan izrazima iz narječja pokrajinā Brabant i Holandije. Starija inačica bio je prekoregionalni jezik Hanze, koji je napose bio u uporabi u Antwerpenu, Bruggeu a nedugo potom i u Holandiji, gdje se proširio kao jezik trgovine i učenosti. Posuđenice dolaze iz francuskog te u novije vrijeme pretežno engleskog jezika. Što se rječnika tiče, nizozemski je u znatno većoj mjeri od suvremenog njemačkog očuvao staronjemačke riječi. Daljnji jezični razvitak i novi oblici današnjeg njemačkog jezika nikada nisu uspjeli ući u nizozemski jezik, pa tako u (književnome) njemačkom već nestali pojmovi nastavljaju živjeti u nizozemskome (npr. Oorlog, lenen, kiezen, verbazen). Za razliku od književnog njemačkog, riječi su glasovno nepromijenjene = "platt" (= ravne), dakle nisu sudjelovale u promjeni suglasnika u njem. knjiž. jeziku.
Zemlja (geografski pojam)
-
Indonezija
Na otoku Javi su pronađeni ostaci jednog od najstarijih praljudi tzv. "Javanskog čovjeka", prema čemu se smatra da je otok naseljen već 2 milijuna godina. Oko 2000. godine pr. Kr. su iz jugoistočne Azije došli pripadnici austronezijskih naroda od kojih potječe većina današnjih Indonežana. Već u to vrijeme su uspostavljene trgovačke veze s Indijom i Kinom. -
Belgija
Belgija je na kulturnom križanju germanske i romanske Europe te je jezično podijeljena s nizozemskim govornim područjem u Flandriji na sjeveru, francuskim u Valoniji na jugu te malim njemačkim govornim područjem na istoku, što je odraženo u državnim institucijama i političkoj povijesti. Glavni grad Bruxelles je dvojezično područje, iako većina stanovnika govori francuskim jezikom. -
Nizozemska
Nizozemska ima 16,669.112 stanovnika na površini od 41.526 km2 što je čini jednom od najgušće naseljenijih država (401 stanovnik po km2). Oko 18% površine sačinjava voda, a veliki dio zemlje se nalazi ispod razine mora. Zemlja je zaštićena od vode pomoću sustava nasipa te raznih odvoda. Melioracijom tla stvaraju se polderi. Upravno je zemlja podijeljena u dvanaest provincija. -
Aruba
Aruba spada u Zavjetrinske otoke pa time leži izvan područja orkana. Stoga ima tijekom čitave godine prekrasno sunčano vrijeme uz osvježavajuće pasate. Među najljepše strane Arube svakako spada njena izvorna vegetacija. Posebnu draž otoku daju bujni kaktusi, biljke iz porodice aloe i prepoznatljivi obrisi drveća Divi-Divi. Uvid u vegetaciju otoka daje nacionalni park Arikok. -
Curaçao
Curaçao je, zajedno sa susjednim otokom Mali Curaçao, 10. -
Karipska Nizozemska
Prekomorska su regija Kraljevine Nizozemske. -
Zemlja Sveti Martin
Zemlja Sveti Martin (niz. Land Sint Maarten) je južni dio otoka Svetog Martina. Jedan je od četiriju današnjih ustavnih zemalja Kraljevine Nizozemske (uz kontinentalnu Nizozemsku, Arubu i Curaçao). Do 10. listopada 2010. godine ovaj dio otoka bio je otočni teritorij (eilandgebied) Nizozemskih Antila. Glavni grad je Philipsburg. -
Surinam
Nalazi se između Kooperativne Republike Gvajane i Francuske Gvajane.